Kazališna adaptacija Godina u zagrebačkom HNK-u pokušava ispratiti snagu autoričine proze, ali se pritom gubi u statičnoj, deklarativnoj formi bez izvedbene napetosti. Unatoč briljantnim rečenicama i snažnoj glumačkoj postavi, predstava ostaje zatvorena u formu ilustriranog teksta, bez tijela, bez ritma, bez odnosa